Jezici

Translatus surađuje samo s jezičnim stručnjacima koji imaju fakultetsku diplomu ili profesionalnu kvalifikaciju u svom području stručnosti. Ovi prevoditelji znaju kako implementirati preciznost i jezične finese u vaše prijevode. Kako bismo zadovoljili vlastite visoke standarde, fokusiramo se isključivo na one jezike i ona područja u kojima možemo pružiti maksimalnu kvalitetu. Radije biramo načelo “manje je više” i najvišu kvalitetu, nego da nudimo širok spektar usluga s obećanjima koja možda nećemo moći ispuniti. Uz nas, vaši će prijevodi uvijek biti savršeni.

Češki

Češki je službeni jezik u Češkoj Republici, a govori ga kao materinji jezik oko 13 milijuna ljudi diljem svijeta. Osim u matičnoj zemlji, češki jezik koriste i češke manjine u susjednim zemljama, Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj. Najveća je češka dijaspora u Sjedinjenim Američkim Državama i broji oko 500.000 Čeha. I u Hrvatskoj živi češka manjina, najviše oko Daruvara.

Povijest češkog jezika se dijeli na četiri razdoblja: pračeški (od kraja 10. do sredine 12. stoljeća), staročeški (od sredine 12. do 15. stoljeća), srednjočeški (od 16. do 18. stoljeća) i novočeški (19. i 20. stoljeće). Prve zapisane tragove češkog jezika nalazimo u 12. stoljeću kao imena i glose u latinskim tekstovima, te bohemizmi u staroslavenskim tekstovima. Od druge polovice 13. stoljeća započinje procvat češke književnosti. U vrijeme Jana Husa jezik je demokratiziran brojnim pučkim izrazima, a u doba humanizma i renesanse obogaćen je i brojnim tuđicama i posuđenicama, na što je reagirao puristički pokret u vrijeme baroka. Tek je u vrijeme nacionalnoga preporoda u 19. stoljeću ponovno uspostavljena ravnoteža.

Češko pismo je latinica, a od Husovog razdoblja prošireno je dijakritičkim znakovima; "kvačicom" ("háček") koja označava mekoću, palatalnost suglasnika, crticom ("čárka") koja označuje duljinu samoglasnika i apostrofom koji se piše izravno uz malo slovo d ili t, koje se onda čita umekšano.

Razlika između Češkog i Slovačkog je vrlo mala. Stoga i danas, 24 godine nakon napuštanja zajedničke države Čehoslovačke, novonastale države Češka Republika i Republika Slovačka međusobno priznaju, bez potrebe za prevođenjem, službene dokumente izdane na jeziku susjedne zemlje. Iako su ta dva jezika vrlo slična, potrebno je za svaki jezik angažirati izvornog govornika u ciljnoj zemlji. Jer i najmanje jezične razlike mogu imati značajan utjecaj na vašu vjerodostojnost, kredibilitet.

Engleski

Engleski jezik je indoeuropski jezik i pripada zapadnim germanskim jezicima. Službeni je jezik u gotovo 60 suverenih država, između ostalog u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Australiji, Irskoj i Novom Zelandu. Treći je najčešći materinji jezik na svijetu, iza Kineskog i Španjolskoj. Najrašireniji je drugi jezik i najčešće učeni strani jezik na svijetu te jedan od službenih jezika Ujedinjenih naroda i mnogih drugih svjetskih i regionalnih međunarodnih organizacija.

Engleski se počeo razvijati prije više od 1400 godina i povijesno se dijeli na rani, srednji, rani moderni i moderni engleski. Moderni engleski jezik počeo se širiti u kasnom 18. stoljeću zajedno sa širenjem Britanskog carstva, a moć i utjecaj SAD-a pretvorila ga je u prvi pravi globalni jezik i prvi svjetski jezik. Danas je to jezik znanosti i istraživanja, diplomacije i pregovora.

Britanski engleski

Britanski engleski je varijanta engleskog jezika koja se govori u Ujedinjenom Kraljevstvu te uključuje sva engleska narječja koja se koriste u Velikoj Britaniji. Govorni oblici Britanskog engleskog odražavaju dugu povijest razvoja narječja unutar Ujedinjenog Kraljevstva te se razlikuju ne samo između Engleske, Sjeverne Irske, Škotske i Walesa, nego također i unutar njih. Jedan od oblika Britanskog engleskog je i Received Pronunciation (RP) koji se odnosi na način izgovora standardnog engleskog jezika, ali ga u praksi koristi samo dva posto populacije Ujedinjenog Kraljevstva.

Američki engleski

Američki engleski je varijanta engleskog jezika koja se govori u SAD-u. Njegova uporaba na američkom kontinentu posljedica je britanske kolonizacije.
Dok je pisani jezik načelno standardiziran u cijeloj državi, postoji čitav niz govornih prepoznatljivih varijanti koje su specifične za određena područja, primjerice Western, Midland, Southern, NYC i drugi. Govorni Američki engleski koji nema prepoznatljiv lokalni, etnički ili kulturni karakter naziva se "Opći američki".

Australski engleski

Australski engleski počeo se odvajati od Britanskog u osamnaestom stoljeću, a u devetnaestom je priznat kao poseban jezik. Od drugih varijanti engleskog razlikuje se po vokabularu, naglasku, izgovoru, gramatici i pravopisu.

Kanadski engleski

Kanadski engleski je varijanta engleskog koja se govori u Kanadi. Sadrži elemente Britanskog i Američkog engleskog, ali općenito govoreći ubraja se u Sjevernoamerički engleski. Osim engleskog, u Kanadi je snažan i francuski jezik (Québec).
 

Francuski

Francuski je romanski jezik indoeuropske jezične skupine. Prvenstveno se koristi u Francuskoj i njezinim prekomorskim teritorijima te Belgiji, Luksemburgu, Monaku, dijelovima Švicarske, Kanadi te u bivšim francuskim i belgijskim kolonijama. Zbog različitih standardnih varijanta, francuski se klasificira kao policentrični standardni jezik. Kao prvi jezik koristi ga 77 milijuna stanovnika, a kao drugi 52 milijuna.

Iako je po brojnosti treći romanski jezik (iza španjolskog i portugalskog) i dalje je jedan od značajnijih romanskih jezika. U 19. stoljeću uživao je status svjetskog jezika, ali je u 20. stoljeću drastično izgubio na važnosti te se danas prvenstveno smatra jezikom kulture i diplomacije. Jedan je od šest službenih jezika i jedan od dva radna jezika (zajedno s engleskim) Organizacije Ujedinjenih naroda.

Trend stagnacije zaustavljen je osnivanjem Međunarodne organizacije Frankofonije, čiji je glavni zadatak promoviranje francuskog jezika te naročito opismenjavanje stanovništva u bivšim kolonijama.

Smatra se da najmanje 13% francuskog jezika čine posuđenice, prvenstveno iz engleskog, talijanskog, arapskog, njemačkog te brojnih drugih jezika.

Makedonski

Makedonski jezik je južnoslavenski jezik i spada u istočnu podgrupu južnoslavenskih jezika. Službeni jezik je u Republici Makedoniji i priznati je manjinski jezik u Albaniji, Srbiji, Kosovu i Rumunjskoj. Ukupno oko 2,5 milijuna ljudi govori makedonski kao svoj materinji jezik. Makedonski jezik potječe od praslavenskog jezika, odnosno staroslavenskog kojeg su koristili braća Sv. Ćiril i Metodije. Sv. Ćiril i Metodije su porijeklom bili sa sjevera Grčke odnosno današnje Makedonija, pa makedonski jezik zajedno sa srodnim bugarskim ima najviše sličnosti na staroslavenskim, te se stoga makedonski može smatrati jednim od najstarijih slavenskih jezika. Makedonski jezik se oformio kao književni jezik tek 1944. godine, kada je usvojena i makedonska azbuka. Makedonska ćirilica je službeno pismo u Republici Makedoniji. Sastoji se od 31 slova. Makedonsko pismo je sastavljeno temeljeći se na pismima koja su sastavili Krsto Petkov Misirkov i Vuk Karadžić, a razlikuje se od srpske ćirilice u tri slova.

Najveću sličnost sa makedonskim ima bugarski jezik. Bugarska međutim ne priznaje postojanje makedonskog jezika, već smatra da je makedonski druga varijanta bugarskog jezika.

Mađarski

Mađarski jezik se zajedno s finskim ne ubraja u indoeuropsku nego u ugrofinsku jezičnu skupinu, koja obuhvaća 29 jezika koji se govore u europskom dijelu Rusije, dijelovima Skandinavije i u Mađarskoj. U svijetu oko 14 milijuna ljudi govori mađarski. Većina govornika živi u Mađarskoj, ali ih također ima i u Rumunjskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj, sjevernom dijelu Srbije odnosno Vojvodini, Ukrajini, SAD-u i drugdje. Mađarski je i jedan od službenih jezika Europske unije.

Mađarska gramatika je bitno drukčija od gramatike indoeuropskih jezika. Izvornim govornicima bilo kojeg indoeuropskog jezika se čini da je komplicirana i da ju je teško naučiti. Mađarski jezik je specifičan po velikom broju padeža (jezikoslovci se ne slažu oko točnog broja, ali smatra se da ih ima barem 24), što ga čini vrlo složenim za učenje. U mađarskoj lingvistici se to ne smatraju padežima, već se promatraju kao nastavci za izražavanje različitih aspekata osnovne riječi. Međutim jezikoslovci ipak smatraju da mađarska gramatika funkcionira po prilično logičnim pravilima i da nije tako teška. Čak je jedan od braće Grimm, Jakob Grimm, davne 1820. godine izjavio da je mađarski jezik logičan i savršeno izgrađen.

Njemački

Njemački jezik spada u zapadno germansku skupinu indogermanskih jezika.
Najrašireniji je materinji jezik u Europskoj uniji. Njemačko govorno područje nije definirano državnim granicama te obuhvaća Saveznu Republiku Njemačku, Austriju, dijelove Švicarske, Lihtenštajn, Luksemburg, istočnu Belgiju, južni Tirol te francuske pokrajine Alzas i Loren. Također je jezik manjina u nekim europskim državama, primjerice u Rumunjskoj, Slovačkoj i Češkoj te izvan Europe u Brazilu i Južnoafričkoj Republici.

Ubraja se u deset najvažnijih jezika na svijetu. Prema procjenama, između 90 i 105 milijuna ljudi služi se njemačkim kao materinjim jezikom, a minimalno 55 milijuna govori ga kao strani jezik.

Standardni njemački jezik sastoji se od standardnih varijanti te brojnih gornjenjemačkih i donjenjemačkih narječja.
Sam naziv jezika (njem. Deutsch) potječe od latinske riječi thioda, thiodisk za jezik naroda koji nije bio ni latinski ni romanski.

Njemački pravopis uglavnom je normiran u 19. stoljeću, a zadnja pravopisna reforma provedena je 1996. Prvi veliki korak u stvaranju standardnog "modernog" njemačkog jezika učinila su braća Grimm, koji su inače u svijetu slavni po svojoj zbirci njemačkih bajki, kada su 1838. započeli sa sastavljanjem njemačkog rječnika „Deutsches Wörterbuch“. Taj vrlo opsežan rječnik koji broji 33 svezaka (više od 34.000 stranica) završen je tek 1961.

U Njemačkoj, gornjenjemački je službeni jezik, jezik javnobilježničkih isprava i sudski jezik. Posebna pravila vrijede za dansku manjinu u pokrajini Schleswig-Holstein, za Sorbe u Brandenburgu i za Sasku.

Postoje značajne razlike među njemačkih narječjima. Samo su susjedna narječja međusobno razumljiva dok za govornike standardnog njemačkog jezika (Hochdeutsch) većina narječja nije razumljiva.

Slovački

Slovački jezik službeni je jezik Republike Slovačke, kojim se danas govori nešto više od 5 milijuna ljudi. U Češkoj ima nešto manje od 200.000 govornika slovačkog jezika, 11.800 u Mađarskoj, 80.000 u Srbiji (poglavito u Vojvodini). U Hrvatskoj također postoji slovačka manjina koja broji oko 4.000 pripadnika i živi na području Slavonije (okolica Našica, Đakova, Slatine, Pakraca i Lipovljana). Zajedno s poljskim, češkim i lužičkosrpskim, slovački pripada u zapadnoslavensku jezičnu skupinu.

Slovački se, kao skupina dijalekata, izdvojio iz kasnoga praslavenskoga još u 10. stoljeću. Od 15. do 17. stoljeća služio je kao kulturni jezik u Slovačkoj češki s mnogim slovačkim osobinama. Kao standardni jezik slovački je jezik uspostavljen tek polovicom 19. stoljeća. Današnji slovački pravopis definira najveći broj slova među europskim jezicima koji se pišu latinicom - 46 slova.

Poznato je da su slovački i češki vrlo slični jezici. Razumljivost između ta dva jezika je kao međurazumljivošću između talijanskog i napuljskog, portugalskog i galješkog, norveškog i švedskog. Razlika je nešto veća od one između hrvatskog i srpskog ili britanskog i američkog engleskog, ali manja od razlike između njemačkog i nizozemskog ili ruskog i ukrajinskog.

Slovenski

Slovenski jezik se ubraja u zapadnojužnoslavensku podskupinu slavenskih jezika. Diljem svijeta živi oko 2,5 milijuna izvornih govornika slovenskog jezika. Osim u Sloveniji najveći broj izvornih govornika slovenskog nastanjen je u Italiji (oko 100.000) i u Austriji (oko 18.000), a manji broj u Mađarskoj i Hrvatskoj.

Najstariji pisani spomenici koji pokazuju tipične slovenske jezične crte jesu "Brižinski spomenici", čuvaju se u knjižnici u Münchenu, kamo su preneseni iz bavarskog samostana Freising (slov. Brižin). Oni su među slavenskim jezicima prvi tekstovi pisani latinicom, a nastali su između sredine X. i početka XI. stoljeća. To su liturgijski tekstovi koji se sastoje od triju dijelova: prvi i treći tekst su opće ispovijesti, a drugi, najvažniji, propovijed je o grijehu i pokajanju.

Izgradnja slovenskog književnog jezika započinje tek od polovice 16. stoljeća i vremena reformacije, kada se pojavljuje Primož Trubar. On se smatra ocem slovenske književnosti i autorom prve tiskane knjige na slovenskom jeziku - Catechismus i Abecedarium, tiskane u Tübingenu 1550. godine.

Slovenski jezik obuhvaća velik broj narječja koja se obično grupiraju u 7 narječnih skupina (Dolenjska, Gorenjska, Štajerska, Panonska, Koruška, Primorska, Rovtarska). Medju slavenskim jezicima je upravo slovenski razmjerno najbogatiji raznolikim dijalektima.

Španjolski

Španjolski jezik, koji se također naziva i kastiljski, jedan je od pet velikih svjetskih jezika. Ubraja se u indoeuropske jezike, točnije u iberoromansku skupinu. Nastao je iz dijalekata vulgarnog latinskoj nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva. Od samih početaka, vokabular španjolskog bio je pod utjecajem baskijskih i germanskih te susjednih iberoromanskih i drugih romanskih jezika, poput provansalskog (okcitanskog), francuskog i talijanskog. Međutim, poslije latinskog, najviše utjecaja na španjolski imao je arapski jezik. Danas, španjolski je, kao i mnogi drugi jezici, pod velikim utjecajem engleskog. Las Glosas Emilianenses prvi je pisani dokaz španjolskog jezika, a datira iz 964. godine, dok je El Cantar del Mio Cid anonimnog pjesnika iz 12. stoljeća prvi književni rad napisan u potpunosti na španjolskom.

Španjolski je službeni jezik u Španjolskoj i državama Južne (Latinske) Amerike, osim Brazila. Nadalje, službeni je jezik u Ekvatorijalnoj Gvineji te u španjolskim enklavama Ceuta i Melilla u sjevernoj Africi te na Kanarskim otocima, a do 1973. bio je službeni jezik Filipina. Judeošpanjolski, poznat i kao jezik Ladino, varijanta je španjolskog kojim govore potomci sefardskih Židova koji su u 15. stoljeću protjerani iz Španjolske, a danas je prisutan poglavito u Izraelu.

Do 18. stoljeća, španjolski je bio je službeni jezik diplomacije. U sociolingvistici se klasificira kao policentrični standardni jezik, kao i većina drugih europskih jezika. Najrašireniji je jezik na svijetu poslije kineskog. Država s najvećim brojem govornika španjolskog je Meksiko, oko 114 milijuna, a slijede ga Sjedinjene Američke Države. Današnji španjolski jedan je od službenih jezika UN-a, Europske unije i mnogih drugih organizacija.

Talijanski

Talijanski jezik je romanski jezik, uže italo-dalmatske skupine. Kao i francuski, razvio se iz govornog latinskog jezika Rimskog carstva. Govori ga oko 62 milijuna ljudi, od kojih većina živi u Italiji. Službeni je jezik Italije i San Marina te u dijelovima Švicarske. Uz latinski također je drugi službeni jezik Vatikana. Osim toga službeni je jezik u primorskim općinama Slovenije (uz slovenski) te jezik manjina u Istri i Rijeci u Hrvatskoj. Dosta je raširen među potomcima iseljenika u Luksemburgu, SAD-u, Kanadi, Argentini, Brazilu i Australiji. U manjem opsegu, također se govori u bivšim afričkim kolonijama Italije.
Nadalje, službeni je jezik Suverenog malteškog vojnog reda.
 

Gramatika i leksik standardnog talijanskog jezika temelje se na firentinskom narječju. Međutim, talijanski gradovi do današnjih su dana sačuvali svoja distinktivna narječja.

Peti je jezik koji se kao strani jezik uči u školama.
 

Zatražite ponudu Kontaktirajte nas