Zatražite ponudu
Zatražite ponudu
  • +385 (0)1 5577-014

Njemački

Njemački jezik spada u zapadno germansku skupinu indogermanskih jezika.
Najrašireniji je materinji jezik u Europskoj uniji. Njemačko govorno područje nije definirano državnim granicama te obuhvaća Saveznu Republiku Njemačku, Austriju, dijelove Švicarske, Lihtenštajn, Luksemburg, istočnu Belgiju, južni Tirol te francuske pokrajine Alzas i Loren. Također je jezik manjina u nekim europskim državama, primjerice u Rumunjskoj, Slovačkoj i Češkoj te izvan Europe u Brazilu i Južnoafričkoj Republici.
Ubraja se u deset najvažnijih jezika na svijetu. Prema procjenama, između 90 i 105 milijuna ljudi služi se njemačkim kao materinjim jezikom, a minimalno 55 milijuna govori ga kao strani jezik.

Standardni njemački jezik sastoji se od standardnih varijanti te brojnih gornjenjemačkih i donjenjemačkih narječja.
Sam naziv jezika (njem. Deutsch) potječe od latinske riječi thioda, thiodisk za jezik naroda koji nije bio ni latinski ni romanski.

Njemački pravopis uglavnom je normiran u 19. stoljeću, a zadnja pravopisna reforma provedena je 1996. Prvi veliki korak u stvaranju standardnog “modernog” njemačkog jezika učinila su braća Grimm, koji su inače u svijetu slavni po svojoj zbirci njemačkih bajki, kada su 1838. započeli sa sastavljanjem njemačkog rječnika „Deutsches Wörterbuch“. Taj vrlo opsežan rječnik koji broji 33 svezaka (više od 34.000 stranica) završen je tek 1961.

U Njemačkoj, gornjenjemački je službeni jezik, jezik javnobilježničkih isprava i sudski jezik. Posebna pravila vrijede za dansku manjinu u pokrajini Schleswig-Holstein, za Sorbe u Brandenburgu i za Sasku.

Postoje značajne razlike među njemačkih narječjima. Samo su susjedna narječja međusobno razumljiva dok za govornike standardnog njemačkog jezika (Hochdeutsch) većina narječja nije razumljiva.