Zatražite ponudu
Zatražite ponudu
  • +385 (0)1 5577-014

Češki

Češki je službeni jezik u Češkoj Republici, a govori ga kao materinji jezik oko 13 milijuna ljudi diljem svijeta. Osim u matičnoj zemlji, češki jezik koriste i češke manjine u susjednim zemljama, Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj. Najveća je češka dijaspora u Sjedinjenim Američkim Državama i broji oko 500.000 Čeha. I u Hrvatskoj živi češka manjina, najviše oko Daruvara.

Povijest češkog jezika se dijeli na četiri razdoblja: pračeški (od kraja 10. do sredine 12. stoljeća), staročeški (od sredine 12. do 15. stoljeća), srednjočeški (od 16. do 18. stoljeća) i novočeški (19. i 20. stoljeće). Prve zapisane tragove češkog jezika nalazimo u 12. stoljeću kao imena i glose u latinskim tekstovima, te bohemizmi u staroslavenskim tekstovima. Od druge polovice 13. stoljeća započinje procvat češke književnosti. U vrijeme Jana Husa jezik je demokratiziran brojnim pučkim izrazima, a u doba humanizma i renesanse obogaćen je i brojnim tuđicama i posuđenicama, na što je reagirao puristički pokret u vrijeme baroka. Tek je u vrijeme nacionalnoga preporoda u 19. stoljeću ponovno uspostavljena ravnoteža.

Češko pismo je latinica, a od Husovog razdoblja prošireno je dijakritičkim znakovima; “kvačicom” (“háček”) koja označava mekoću, palatalnost suglasnika, crticom (“čárka”) koja označuje duljinu samoglasnika i apostrofom koji se piše izravno uz malo slovo d ili t, koje se onda čita umekšano.

Razlika između Češkog i Slovačkog je vrlo mala. Stoga i danas, 24 godine nakon napuštanja zajedničke države Čehoslovačke, novonastale države Češka Republika i Republika Slovačka međusobno priznaju, bez potrebe za prevođenjem, službene dokumente izdane na jeziku susjedne zemlje. Iako su ta dva jezika vrlo slična, potrebno je za svaki jezik angažirati izvornog govornika u ciljnoj zemlji. Jer i najmanje jezične razlike mogu imati značajan utjecaj na vašu vjerodostojnost, kredibilitet.